"Kuda ideš?" U Bahreinu? Šta je to i gde?
Česta pitanja koja postavljaju prijatelji. Da, otišao sam u zemlju, o čijoj se postojanju nije pretpostavila pre šest meseci. Mala tačka na mapi u Perzijskom zalivu, viza po dolasku za Ruse, oblake i bijeli pesak. Skoro emirati, samo manje, toplije i, kako se ispostavilo, još dosadnije:
Iako, ne. Pa ipak, bio sam zainteresovan za Bahrein. Po profesiji sam arhitekta, ali ovde cela zemlja je jedna velika zgrada po najnovijim tehnologijama. Posebno je aktivan severni deo ostrva:
Neke zgrade izgledaju očaravajuće, poput, na primer, ovog tornja zvanog United Tower:
Ali mi je rečeno o ovoj legendarnoj zgradi u srednjoj školi. Svjetski trgovinski centar Bahreina je uzor moderne arhitekture. Dve kule povezuju mostovi, na kojima se postavljaju džinovske lopatice. Morski vazduh uvek duva ovde, zato propeleri su sposobni da generišu električnu energiju koja ide u samu kuću. Naravno, energija koju proizvedu je samo mali procenat potrošnje, ali ideja i izvršenje su i dalje odlični:
Pre 15 godina Bahrein nije izgledao kao tehnokratski raj kakav je danas. A onda, i sada je glavni grad države Manama. Danas je sivi, prljav, niski grad:
Manama strogo suprotstavlja nebodere, nove zgrade. Iako ove zgrade imaju svoju istoriju, izgledaju depresivno:
Uske, tamne ulice:
Vatreni zidovi kuća sa zastrašenim balkonima i starim klima uređajima, bez kojih u ovoj zemlji ne mogu preživjeti na vrućini:
Danas Manama naseljavaju uglavnom emigranti - jeftina radna snaga iz Indije i Pakistana. U osnovi, ovde dolaze braća muslimanske vere:
Dolaze iz porodica. Dok očevi rade na gradilištima, imaju decu. Neki posetioci otvaraju male klupe u starom Manama i trguju stvari koje su navikli u svoju domovinu:
Deca ovih migranata, kao cvijeće od korena, još nisu pronašle novo područje:
U Bahreinu se sve uvozi: i radna i gotovo sva roba prodata u zemlji. Ništa se ovde ne proizvodi i skoro ništa se ne gaji. Sve što leži na policama je uvoz:
Stigli smo u Bahrein na visinu svetog meseca Ramazana. Bez čekanja na zalazak sunca, u prvim zvukovima večne molitve, svi su napali hranu:
Cilj sa kojim smo stigli u Bahrein je bio da saznamo kako se arapska žena osjeća, oblaći sve crno i pokriva svoje čare od glave do pete. Bilo je važno da ovo doživite sami:
Ane Abaya nije volela kategorički. Podvrgla je ovu tradicionalnu outfit na beskompromisnu kritiku. Za mene ova odeća izgledala je prilično prijatno, kao dugačka crna haljina. Istina, nositi ovo svaki dan zahteva određenu veštinu, ali, uopšte, lepa:
Međutim, čini se čudnim i nelogičnim da su arapske žene obučene u crno, a muškarci u bijeloj:
Naročito tokom leta, kada temperatura u senci nije ispod +45, a normalan život počinje tek nakon zalaska sunca:
Generalno, Bahrein je jedna neprekidna pustinja, koja je procvetala neočekivana infrastruktura samo zahvaljujući nafti i gasu. Ovde su pronađeni početkom prošlog veka. Od tada ova dva tačaka i dalje ostaje naslovna linija u ekonomiji zemlje:
Južni dio ostrva je ogromna industrijska zona usred kamene pustinje. Ali tu je jedna zanimljiva atrakcija, zove se drvo života. Ono usamljeno drvo stoji usred pustinje, a naučnici se i dalje pitaju kako se korenovi hrane na njoj:
Zemlja ima plaže, privatne, sa hotelima i javnim. Ali nismo se usudili da pokušamo ni jedno ni drugo. Bio je strašno pečen u tiganju pečenja jula i kuvana u posudu zaliva:
Rijetko posejana duž sirotenih pustih trotoara, čak ni zelenilo nije spasilo. Nije dala nikakvu senku:
Ruke na srce, iskreno: Bahrein - ovo je zemlja u kojoj se verovatno neće ponovo spojiti. Prvo iskustvo upoznavanja sa napuštenom arapskom državom bilo je iscrpno. Međutim, ova zemlja (inače, zajedno sa Rusijom) jedna je od najatraktivnijih za stručnjake. Dakle, ako tražite dobro plaćeni posao, razmislite o tome. Možda je Bahrein za vas:
Iskreno zahvalnost u organizaciji ovog putovanja kompanije "BuddhaTour" www.buddhatour.ru i Alexey Minaev lično.